Bosnian (BA)

Kontakt

Karabeg Medical Group

Himze Polovine br. 39
71 000 Sarajevo;
Bosna i Hercegovina

Radno vrijeme:
Pon - Pet: 09:00 - 19:00h
Sub: 09:00 - 13:00h

Call us now

tel: +387 33 556 556
fax: +387 33 556 555

informacije@karabeg.com

Tumori šake

Šaka i gornji ekstremitet su česta lokalizacija različitih tumora koji mogu biti benigni i maligni. Najčešće su primarni, rjeđe metastatski tumori.

 

Iz praktičnih razloga, najbolje ih je podijeliti na mekotkivne tumore i one koji su porijeklom iz koštanih struktura šake. Mekotkivni tumori mogu proizlaziti iz kože, potkožnog tkiva, tetiva, nerava, krvnih i limfnih sudova.

Prije nego pređemo na opis najčešćih tumora, objasnit ćemo principe dijagnostike.

Prof. dr. sci. Reuf Karabeg

Anamneza i evaluacija bolesti

Pitanja su usmjerena na definiranje početnih simptoma bolesti i približan datum početka bolesti, čime se dobijaju podaci o trajanju oboljenja. Konstantni bol i bol koji se pojavljuje noću, može ukazivati na malignitet. Bitna je i dinamika rasta. Duga anamneza daje veću mogućnost da se radi o benignoj tvorbi. Uzimaju se podaci o eventualnim traumama. Oštra penetrantna povreda može prouzrokovati periostealnu reakciju sa krajnjom konsekvencom koja se prezentira egzostozom. Važni su i podaci o hroničnim oboljenjima (reumato-idni artritis ili giht) koji mogu otkriti razloge bola i afunkcionalnosti šake. Anamnezu treba usmjeriti na specifičnost simptomatologije, što skraćuje vrijeme do definitivne dijagnoze i početka liječenja, ali i isključuje nepotrebnu dijagnostiku. Spol i dob pacijenta su važni u procjeni oboljenja. Muškarci češće obolijevaju od tumora kosti. Izuzetak je giant cell tumor koji je češći kod žena. Većina neoplazmi nastaje u specifičnoj starosnoj dobi. Metastatske bolesti iznimno rijetko se pojavljuju ispod 50. godine starosti.

Klinički pregled

Klinički pregled tumorozne mase mora uključivati lokalizaciju, izgled, konzistenciju, boju, temperaturu, lokalnu bol i pokretljivost tumora. Mora se ispitati funkcija šake: aktivna i pasivna pokretljivost zglobova šake, snaga šake, cirkulacija i senzibilitet.

Laboratorijska dijagnostika

Kompletna krvna slika i sedimentacija su obično u granicama normale osim kod Ewing sarkoma, limfoma ili mijeloma. Hiperkalcemija je česta kod metastatskih bolesti kosti. Povećan nivo alkalne fosfataze je moguć kod pacijenata sa osteosarkomom.

Radiološka dijagnostika

Koriste se, prema kliničkoj indikaciji: klasični rendgenogram, ultrasonografija, scintigrafija, CT i MRI.

Biopsija

Najčešće, zadnja faza dijagnostike je biopsija ili uzimanje uzorka tkiva za patohistološku analizu, mada u određenim slučajevima može biti indicirana i u početnim fazama dijagnostike (npr. površni i veliki tumor).

Biopsija iglom se izuzetno rijetko koristi. Često se radi otvorena biopsija koja može biti inciziona i eksciziona.

Inciziona biopsija podrazumijeva uzimanje dijela tumora sa tipičnog mjesta (radi se kod velikih tumora i ozbiljne kliničke sumnje da se radi o malignoj tvorbi), dok se ekscizionom bi-opsijom odstranjuje čitav tumor (obično kod manjih tumora i manje sumnje na malignitet).

MEKOTKIVNI TUMORI

BENIGNI MEKOTKIVNI TUMORI

Benigni mekotkivni tumori mogu dovesti do teških funkcionalnIh tegoba ukoliko infiltriraju tetive i nerve. Na drugoj strani, mali tumori, koji ne prouzrokuju neugodnosti, mogu biti maligni i dovesti do letalnog ishoda. U ovim činjenicama leži sva ozbiljnost problema te se insistira na što bržoj dijagnostici i tretmanu.

Dobroćudni mekotkivni tumori mogu biti:

  • Ganglionarna cista (higrom);
  • Gigantocelularni (engl. giant cell) tumor sinovijuma;
  • Dermoidna cista;
  • Benigna fibrozna lezija (fibrom tetivnih ovojnica, fibromatoza);
  • Lipom (Slika 1.);
  • Vaskularni tumor (npr. hemangiom, angi-om, piogeni granulom, hemangioperici-tom);
  • Tumor perifernih nerava (neurofibroma -neurilemoma - schwannoma) (Slika 2.).

Najčešći dobroćudni tumori šake su (po redu učestalosti) ganglioni, gigantocelularni tumori tetivnih ovojnica i dermoidne ciste. Ukratko ćemo ih opisati.

Vaskularni tumori, koji predstavljaju posebnu grupu, reprezentirani su, prvenstveno, hemangiomom. Hemangiom, kongenitalni benigni vaskularni tumor, nastaje i raste na bazi endotelne proliferacije. Vaskularni tumori i malfor-macije su obrađeni u poglavlju 13.

SLIKA 2. Schwannoma radijalnog nerva

a)    Tumor ispod vanjskog epineurijuma RN

b)    Nakon preparacije tumora

c)    Odstranjeni schwannoma

Ganglion (Higrom)

Hipokratje u V. vijeku p.n.e. opisao “izraslinu” tkiva koja sadržava “mukoidni sadržaj”

Ganglioni su dobroćudni mekotkivni tumori koji predstavljaju 60-70% svih mekotkivnih tumora šake i ručnog zgloba. Češće se javljaju u ženskoj populaciji, između druge i četvrte dekade života. Mogu nastati kod djece ali i starijih osoba. Svaki zglob na šaci može biti lokacija gangliona. Javljaju se iznad ligamenta scapho-lunatum na dorzumu ručnog zgloba (oko 70% svih gangliona na šaci) (Slika 3.), na fleksornoj strani ručnog zgloba (oko 20% svih gangliona ručnog zgloba i šake) i na ovojnicama fleksor-nih tetiva (oko 10%).

Patofiziologija

Ganglionarne ciste mogu biti uni- ili multilokularne. Zid ciste se sastoji od kolagena, bez sinovijalne ili epitelijalne komponente.

Ispunjen je mucinoznim ljepljivim, providnim gelom. Zavojiti duktus, u jednosmjernom valvularnom mehanizmu, povezuje zglob (na kome ganglion leži i iz koga potiče) sa cistom. Maligna transformacija nije opisana.

Klinička slika

Najčešće se dijagnoza postavlja na osnovu anamneze, inspekcije i palpacije. Pacijent se može žaliti na bol i slabost u šaci ali i na koz-metski izgled.

Za potvrdu cistične formacije može se koristiti transluminacija u rijetkim situacijama (ganglion propušta svjetlo za razliku od solidnih tumora).

Diferencijalna dijagnoza

•    Tenosinovitis;

•    Lipoma;

•    Druge neoplazme (mekih tkiva i kostiju);

•    Vaskularne malformacije;

•    Inflamacija (reumatski čvorovi, giht).

Liječenje

Liječenje može biti konzervativno i hirurško.

Konzervativni tretman

Pošto mnogi ganglioni spontano regrediraju, a većina pacijenata je asimptomatična, tretman nije potreban u većini slučajeva. Drugi razlog koji navode pobornici neoperativnog liječenja je čest recidiv nakon operativnog zahvata.

Pokušavani su različiti konzervativni tretmani:

•    Disrupcija gangliona (pritiskom, knjigom i sl.);

•    Aspiracija širokom iglom;

•    Aspiracija kombinirana sa instiliranjem kortikosteroida, sklerozirajućih sredstava i hijaluronidaze.

Konzervativni tretman daje veliku stopu recidiva (oko 90%).

Najbolji modus nehirurškog liječenja je adekvatno objašnjenje pacijentu da se radi o benignoj tvorbi bez malignog potencijala.

Hirurški tretman

Hirurški tretman daje stopu izlječenja oko 95%. Podrazumijeva ekstirpaciju gangliona, u blijedoj stazi i, najčešće, aksilarnom bloku (Slika 3.). Recidiv je rijedak u slučaju kompletne ekstirpacije. Ako se ne odstrani u cijelosti, recidiv je u oko 50% slučajeva.

SLIKA 3.Ganglion dorzuma ručnog zgloba

a) Klinički izgled

b, c) Intraoperativni nalaz

Tumori džinovskih ćelija tetivnih ovojnica (giant cell, Vilonodularni pigmentirani sinovitis)

Spomenuti tumor je drugi po učestalosti tumor mekih tkiva šake. Klinički se najčešće na prstu nalazi bezbolna izraslina, koja se sporo uvećava. Rendgenogram je obično uredan, ponekad se nađe erozija falange iznad koje se razvija. Intraoperativno se nalazi braon-žućkasti lobulirani tumor (Slika 4.).

SLIKA 4. Gigantocelularni tumorsinovijuma

Kada je fiksiran za kost, mora se uraditi kiretaža iste. U slučaju da se proteže između neu-rovaskularnih peteljki prsta, koje nikad ne infiltrira, mora se uraditi pažljiva mikrohirurška disekcija tumora. Predlaže se šira ekscizija (ne ekstirpacija) zbog velikog procenta recidiva (do 30%).

Epidermoidna (dermoidna) cista

Epidermoidna cista predstavlja treći po učestalosti tumor šake. Šaka je najčešće mjesto traumatizma čovjeka. Minimalna trauma može biti uzrok ovog tumora implantacijom kožnih elemenata u dublje slojeve kože. Diferencijalno dijagnostički ju je teško, čak i intraoperativno, razlikovati od ateroma ili ciste druge etiologije (Slika 5.).

SLIKA 5. Epidermoidna cista

a)    Klinički izgled tumora

b)    Intraoperativni nalaz

Cista ima dobro formiranu kapsulu, te se može uraditi ekstirpacija. Definitivnu dijagnozu postavlja patolog mikroskopskim pregledom.

MALIGNI MEKOTKIVNI TUMORI ŠAKE

Sarkomi

Sarkomi gornjeg ekstremiteta predstavljaju oko 15% svih sarkoma mekotkivnih struktura. Imaju porijeklo mezodermalnih ili neuroekto-dermalnih ćelija. Treba naglasiti da specifičnost ćelija od kojih je tumor građen i diferencijacija tumora ima ograničenu vrijednost u procjeni biološkog ponašanja tumora. Kliničko ponašanje tumora se preciznije može predvidjeti na osnovu histološke slike. Ista uključuje mitotsku aktivnost malignih ćelija (broj mitoza u vidnom polju), prisustvo ili odsustvo tumorske nekroze i anaplazije.

Sarkomi potiču iz svih mekotkivnih struktura šake te ih možemo klasificirati na osnovu porijekla tj. vrste tumorskih ćelija (Tabela 1.).

TABELA 1. Klasifikacija mekotkivnih sarkoma

Tkivo

Tumor

Fibrozno

Fibrosarcoma, maligni fibrozni histiosarcoma

Masno

Liposarcoma

Skeletni mišić

Rhabdomyosarcoma

Glatki mišić

Leiomyosarcoma

 

Angiosarcoma, Lymphan-

Krvni i limfatič-

giosarcoma, Epiteloidni

ki krvni sudovi

haemangioendothelio-ma, Kaposi sarcoma

Sinovijalno

Sinovijalni sarcoma

Periferni nervi

Maligni schwannoma

Sarkomi na šaci i podlaktici su: epiteloidni sarkom, sinovijalni sarkom, fibrosarkom, dermatofibrosarkom protuberans, maligni fibrozni histiocitom, neurofibrosarkom (maligni schwannoma) i liposarkom.

Fibrosarcoma

Fibrosarkom je zloćudni tumor sastavljen od ćelija koje stvaraju kolagen. Obično se pojavljuje kod odraslih osoba (češće kod muškaraca) srednje životne dobi, u 4. ili 5. dekadi života. Mogu nastati kod djece, novorođenčadi ali mogu biti i kongenitalni. U prošlosti je kod pacijenta sa mikroskopski verifidraniim vretenastim ćelijama postavljana dijagnoza fibro-sarkoma, zbog čega je isti bio klasificiran kao najčešći maligni tumor mekih tkiva. Međutim, pošto mnoge benigne (npr.fi bromatoze) i maligne bolesti (npr.maligni fibrozni histiocytoma) mogu imati vretenaste ćelije, došlo je do re-klasifikacije ovih tumora te je danas incidenca “pravog” fibrosarkoma značajno smanjena.

Uobičajeno se pojavljuje na ekstremitetima ali može nastati u svakom dijelu tijela gdje postoji vezivno tkivo. Na gornjem ekstremitetu najčešće zahvata podlakticu. Kongenitalni fibrosarkom tipično zahvata šaku, ručni zglob i podlakticu (Slika 6.).

SLIKA 6. Fibrosarcoma infantile dorzuma šake kod dvomjesečnog djeteta a) Prijeoperativno

b, c) Intraoperativno - ekscizija tumora

Kliničkim pregledom ih je teško razlikovati od različitih tumorskih formacija, prvenstveno drugih vrsta sarkoma a najčešće fibroznog histiocytoma. Obično se radi o solitarnim, tvrdim i spororastućim tumorima. Kada dostignu određenu veličinu, mogu pritiskom na okolne strukture proizvesti različitu simptomatologiju ali i estetski deformitet.

Ultrazvučni pregled, MRI i biopsija su dostatni za postavljanje indikacije za operativni zahvat i nivoa radikaliteta.

Najuobičajenije su metastaze “nošene krvlju” u pluća i kosti. Veoma su rijetke metastaze limfnim putem, ne više od 10 %.

Sarcoma epitheloides (Epiteloidni sarkom)

Epiteloidni sarkom je najčešći i predstavlja oko 15% svih malignih neoplazmi šake. Češće se javlja kod muškaraca. Prosječna dob pri postavljanju dijagnoze je 31 godina.

Simptomi epiteloidnog sarkoma nisu tipični. Mada se pacijent može žaliti na bol, tipična je bezbolna tvrda nodularna masa na dlanu ili volarnoj strani prsta. Zbog moguće ulceracije, može dovesti do pogrešne dijagnoze u smislu infekcije. Ima tendenciju širenja proksimalno uzduž potkožnog tkiva, limfnih sudova, tetiva i fascija, što povećava mogućnost metastaziranja u regionalne limfne čvorove (karakteristično češće kod ovog tipa sarkoma) ili u pluća.

Sigurna dijagnoza se postavlja nakon incizione ili ekscizione biopsije (resekcije tumora) i pato-histološke potvrde. Prijeoperativno se moraju uraditi ultrazvučni pregled šake i regionalnih limfnih čvorova (epitrohlearno, aksilarno i su-praklavikularno), ultrazvuk abdominalnih organa i rendgenogram pluća. PET CT scan se može uraditi postoperativno.

Hirurški tretman je osnova liječenja. Podrazumijeva široku eksciziju tumora sa slobodnim rubovima 10 mm ili različite tipove amputacija, zavisno od lokalizacije tumora.

Može se uraditi i SLNB, radi evaluacije proširenja procesa u regionalne limfne čvorove.

Preporučuje se profilaktična epitrohlearna i aksilarna limfadenektomija bez obzira na klinički i radiološki negativne (bez suspektne metastaze) limfne čvorove.

Iako su sarkomi uopće rezistentni na zračenje i slabog su odgovora na hemoterapiju, mogu se primijeniti postoperativno kod regionalnih i sistemskih metastaza.

KOŠTANI TUMORI

BENIGNI KOŠTANI TUMORI

Enchondroma, osteochondroma, osteoid oste-oma, gigantocelularni tumor (Slika 7.) i aneurizmalne ciste su najčešći benigni koštani tumori.

Gigantocelularni tumor kostiju

Gigantocelularni tumor kostiju je lokalno agresivan tumor.

Na gornjem ekstremitetu najčešće nastaje na distalnom radijusu, obično u trećoj dekadi života i nešto češće kod žena.

Prvi klinički znak može biti patološki prijelom palčane kosti (do 15 % slučajeva) ali je tipična klinička slika praćena bolnim otokom iznad distalnog kraja palčane kosti. Pošto je lokalizacija i simptomatologija ovog tumora tipična i za sinovitise (De Quervain i intersekcijski sindrom), mora se uvijek kod bola i otoka iznad ručnog zgloba, diferencijalnodijagnostički, misliti i na mogućnost razvoja ovog tumora.

Na rendgenogramu se može vidjeti litička epifizealno-metafizna lezija, koja uobičajeno dopire do korteksa kosti ali isti može i destru-irati. Skleroza kosti nije tipična za ovaj tumor (Slika 7.).

SLIKA 7. Gigantocelularni tumor radijusa

Dijagnostika je usmjerena na nekoliko važnih segmenata koji određuju dalju hiruršku terapiju. Da bi se dobio uvid propagacije tumora u samoj kosti, tj. stepen eventualne zahvaćenosti korteksa i zglobnih ploha, radi se CT.

U slučaju kliničke sumnje u zahvaćenost okolnih mekotkivnih struktura, najbolja metoda je MRI.

Hirurški tretman može biti:

•    Kiretaža tumora i (kortiko)spongiozni graft

Zbog veoma čestih recidiva (oko 50 %), nije metoda izbora i ne preporučuje se.

•    Resekcija “en block” je metoda koja nudi izlječenje u jednom operativnom aktu. Postoji više metoda rekonstrukcije nakon “en block” resekcije. Nevaskularizirani au-tograft kosti (npr. fibula) ili vaskularizirana fibula (mikrovaskularna anastomoza krvnih sudova) uz fiksaciju pločom, alograftovi ili proteze su mogući izbori.

Nakon adekvatne resekcije tumora i prikladne rekonstrukcije, recidiv bolesti je izuzetno rijedak.

Enchondroma

Predstavlja i do 90% benignih koštanih tumora šake. Porijeklom je hrskavičnog tkiva. Najčešće se javlja kao solitarni tumor kod osoba između 10. i 40. godine života. Proksimalna falanga je najčešće zahvaćena; potom slijede metakarpalna kost i srednja falanga. Kosti karpusa su rijetko zahvaćene. Maligna transformacija je izuzetno rijetka. Ollierova bolest je predstavljena multiplim enhondromima kada mogućnost maligne transformacije raste do 30%. Kod MaffuciS sindroma multipli enhondromi su udruženi sa kavernoznim hemangiomom.

Klinička slika

Klinička slika ima za početne simptome otok iznad zahvaćene kosti ili patološki prijelom nakon minimalne traume. Radiografija pokaže dobro definiranu litičku leziju (Slika 8.).

Širenje u meka tkiva bi sugeriralo da se radi o agresivnijoj neoplazmi.

SLiKA 8. Enhondrom medijalne falange prsta

Dijagnostika

Obično je dovoljan rtg snimak za postavljanje dijagnoze. U određenim slučajevima CT je metoda izbora.

Liječenje

Liječenje je hirurško. Resekcija kosti “u zdravo” (Slika 9.) ili, rjeđe, kiretaža kosti uz primarnu rekonstrukciju koštanim graftom su metode izbora.

SLiKA 9. Enhondrom medijalne falange prsta a, b) Ostektomija medijalne falange “u zdravo”

Koriste se, obično autograftovi, ali kod velikih ili multiplih lezija, upotrebljavaju se alograftovi. Kod patoloških fraktura radi se osteosinteza uz resekciju tumora sa ili bez koštanih graftova.

MALIGNI KOŠTANI TUMORI

Maligni koštani tumori su chondrosarcoma, osteosarcoma, Ewing sarcoma, fibrosarcoma itd.

Chondrosarcoma

Hondrosarkom je najčešći maligni tumor kostiju šake i stopala (oko 40%). Predstavlja oko 4% malignih neoplazmi šake uopće. Njegovo predilekciono mjesto su pljosnate kosti (karli-ca, rebro i skapula). Češći je kod muškaraca, u odnosu 2:1. Obično se pojavljuje u petoj i šestoj deceniji života.

Patoanatomski se radi o čvrstom tkivu, sive boje i izgleda hrskavičnog tkiva.

Osnovni simptom je lokalni bol ili nelagoda. Patološki prijelomi su rijetki. Osnovno liječenje je hirurško (resekcije sa širokom zonom zdravog tkiva ili amputacije).

Tipično je rezistentan na hemoterapiju i zračenje.

Osteosarcoma

Osteosarkom je najčešći primarni maligni tumor kostiju uopće, rijedak na šaci. Incidenca je oko 0,25% na 100.000 godišnje. Većina pacijenata sa osteosarkomom je u adolescentnoj starosnoj skupini. Dominiraju kod muškaraca u odnosu 3:2. Na gornjem ekstremitetu se obično javljaju na proksimalnoj metafizi nad-laktične kosti (Slika 10. i 11.). Na šaci su izuzetno rijetki i zauzimaju svega 0,2% svih osteosarkoma. Najčešće na šaci zahvata metakarpalne kosti. Druge lokalizacije na šaci su ekstremno rijetke. Tipična starosna dob kod pacijenata sa osteosarkomom šake je 40-70 godina.

Uobičajena klinička manifestacija je bol, osjetljivost na palpaciju i otok u blizini zgloba.

Laboratorijske analize mogu pokazivati povećane vrijednosti sedimentacije, alkalne fosfataze i LDH (u oko 30% slučajeva).

Rentgenski nalazi pokazuju prožetost destruktivnom lezijom u metafizi koja ne prelazi epifiznu ploču i odignut periost. Nova periostalna kost se prikazuje u formi Godmanovog trougla u dijafiznom kraju lezije (Slika 10.).

Hirurška terapija sastoji se od široke resekcije kosti i odstranjivanja infiltriranih mekotkivnih struktura sa rekonstrukcijom defekta kosti i mekih tkiva. Alternativa je transmetakarpalna (engl. ray) amputacija.

Radi se o tumoru visokog stepena maligniteta. Priroda procesa je ekspanzivan rast i rane metastaze (obično u plućima) ako se ne otkrije na vrijeme. Rijetko metastazira limfogeno. Većina bolesnika umire u toku 2 godine od dijagnosticiranja. Za razliku od hondrosarkoma, ima jako dobar terapijski odgovor na hemoterapiju koja ima sposobnost da uništava mikroskopske metastaze. Hemoterapija se može dati prijeo-perativno radi smanjenja tumora ali se obavezno uključuje postoperativno 3 sedmice nakon odstranjenja tumora. Može se koristiti i zračna terapija.

SLIKA 10. RTG lijeve nadlaktične kosti. Osteosarkom.

SLiKA 11. MRI lijevog ramena iproksimalnog hu-merusa kod pacijentice sa slike 10., nakon aplikacije kontrastnog sredstva u T1 vremenu. Osteosarkom.

METASTATSKI KOŠTANI TUMORI

Metastaze na ekstremitetima su izuzetno rijetke distalno od lakta i koljena. Na gornjem ekstremitetu najčešće metastaze su na nadlaktičnoj kosti (Slika 12.).

SLIKA 12. Metastaza melanoma u nadlaktičnu kost.

a)    Rendgenogram,

b)    Odstranjena metastaza

Najčešće metastaze na šaci su (po redu učestalosti) iz primarnih karcinoma dojke, prostate, pluća, gušterače i želuca. Na RTG snimku se uobičajeno radi o osteolitičkoj destrukciji kostiju. Na šaci su najčešće zahvaćene proksimalna i distalna falanga. Transmetakarpalna amputacija prsta u prvom i amputacija distalne falange u drugom slučaju su rješenje za liječenje ovih metastaza. Mogu se raditi rekonstrukcije, osobito palca, ali opće stanje pacijenta i prisustvo eventualnih drugih metastaza su osnovne determinante daljeg liječenja.

Postoje pacijenti kod kojih se otkrije metastaza prije nego je otkriven primarni tumor. U trenutku prve dijagnoze, najčešći metastatski tumor na ekstremitetima potiče iz bubrega.

Hirurško liječenje je usmjereno na primarni i metastatski proces, kada su operabilni, uz adjuvatnu (radio ili hemo) terapiju, ovisno o senzibilnosti tumora.

ZAKLJUČAK

Tumori šake su rijetki. Najčešći mekotkivni (i općenito) tumor šake je ganglion, a najčešći koštani tumor šake je enhondrom. Prvi hirurški korak je biopsija, osim u potpuno jasnim kliničkim situacijama tvorbe benigne naravi, primjerice kod gangliona. Nakon izvještaja patologa o prirodi tumorske mase, slijedi odluka o definitivnom tretmanu (ekstirpacija, resekcija sa adekvatnom marginom i rekonstrukcija ili amputacija).

Zbog potrebe za dobrim funkcionalnim rezultatima, rekonstruktivna ljestvica se često ne treba slijediti. Transplantat kože ima rijetku indikaciju. Naime, nakon adekvatne resekcije tumora (koja je prevashodni cilj) i, često, eksponiranih vitalnih struktura (tetive, nervi, kosti) koje zahtijevaju adekvatan mekotkivni pokrov, korištenje jednostavnijih rekonstruktivnih rješenja bi dovelo do loših funkcionalnih rezultata. Najbolje rekonstruktivno rješenje u određenoj kliničkoj situaciji može biti najkompliciraniji slobodni mikrovaskularni režanj.

Multidisciplinarni pristup (hirurg šake, patolog, onkolog, fizijatar) dobija pravi smisao kod oboljelih od malignih tumora šake u cilju izlječenja ili produženja preživljavanja, uz adekvatan povratak funkcije i prihvatljiv estetski rezultat.

LITERATURA

1.    Athanasian EA.: Bone and Soft Tissue Tumors. In: Green DP. Operative Hand Surgery. Churchill Livingstone. 2011; pp. 2141-2195.

2.    Bielack SS, Kempf-Bielack B, Branscheid D, et. al.: Second and Subsequent Recurrences of Osteosarcoma: Presentation, Treatment and Outcomes of 249 Consecutive Cooperative Osteosarcoma Study Group Patients. J Clin Oncol. 2009; 27: 557-565.

3.    Casanova N. et al.: Epitheloid Sarcoma in Children and Adolescents. Cancer. 2006; 106: pp. 708-717.

4.    Chow WA.: Update on Chondrosarcomas. Curr Opin Oncol. 2007; 19: pp. 371-376.

5.    Dah li n DC, Unni KK.: Bone Tumors: General Aspects and Data on 8542 Cases, 4th ed. Springfield, Charles C Thomas. 1986.

6.    Feldman F. Primary Bone Tumors of the Hand and Carpus. Hand Clin. 1987; 3: pp. 269-289.

7.    Garg B, Kotwal PP.: Giant Cell Tumor of the Tendon Sheath of the Hand. J Orthop Surg. 2011; 9: pp. 218-220.

8.    Haase SC and Chung KC.: Skin Tumors. In: Green DP. Operative Hand Surgery. Churchill Livingstone. 2011; pp. 2121-2140.

9.    Hsu CS, Hentz VR, Yao J.: Tumors of The Hand. Lancet Oncol. 2007; 20078: pp. 157-166.

10.    Levi B, Chung KC.: Hand Tumors. In: Grabb and Smith’s Plastic Surgery. Lippincott, Williams and Wilkins, a Wolters Kluwer business. 7 th ed. 2014; pp 868-877.

11.    Nahra ME, Bucchieri JS.: Ganglion Cysts and Other Tumor Related Conditions of the Hand and Wrist. Hand Clin. 2004; 20: pp. 249-260.

12.    Romanowski L, Czarnecki P, Breborowicz M.: Benign and Malignant Hand Tumors. In: Siemionow MZ, Eisenmann-Klein M. Plastic and Reconstructive Surgery. Springer -Verlag. 2010.

e-max.it: your social media marketing partner
 

Karabeg Medical Group

Himze Polovine br. 39
71 000 Sarajevo;
Bosna i Hercegovina

tel: +387 33 556 556
fax: +387 33 556 555

 

 

 

 

© 2016 Karabeg Medical Group - All rights reserved | Site map

 

 

Pratite nas na Facebooku: