|
Ahilova tetiva povezuje petnu kost i stražnju stranu koljena. Ime je dobila po slavnom grčkom junaku. Najsnažnija je tetiva u ljudskom organizmu a osnovna funkcija koju obavlja je opružanje stopala 'ka podu'.
Pucanje Ahilove tetive je posljednji stadijum sindroma prenaprezanja. Dešava se kada djelovanje snažne i kratkotrajne mehaničke sile nadvlada tkivnu sposobnost elastičnosti. Obično nastaje kod muških osoba srednje životne dobi (35-50 godina) i to u toku rekreativnog bavljenja sportom. Osobito kod sportova u kojima su trčanje i skokovi osnovne komponente sportskih aktivnosti, npr. košarka, rukomet, nogomet i tenis.
Pacijent pri povrijeđivanju osjeti snažan bol i ''udarac kamenom'' u petu a katkad se čuje i prasak.
Dijagnoza se postavlja lako nakon razgovora sa pacijentom i kliničkog pregleda a potvrđuje sa ultrazvučnim nalazom.
Kao udarac kamenom
Izuzetno rijetko je potrebno uraditi magnetnu rezonancu tetive kod nejasnih slučajeva.
|
Klinički su znakovi opipljiva, bolna udubina u Ahilovoj tetivi te djelimičan ili potpun gubitak plantarne fleksije (opružanja stopala 'ka dole').
Rekonstrukcija tetive
Najkarakterističniji znak je ipak nemogućnost hoda na prstima povrijeđene noge.
Pozitivan Thompsonov test, odnosno izostanak opružanja stopala 'ka dole' pri kompresiji rukom mišića potkoljenice , siguran je znak pucanja Ahilove tetive.
Najbolji način liječenja je hirurški. Podrazumijeva šivanje prekinute tetive uz postoperativnu gipsanu imobilizaciju.
Pri postojanju djelimičnih puknuća, što može biti posljedica ranijih injiciranja kortikosteroida u tetivu zbog degenerativnih oboljenja, radi se odstranjenje ''raščijanog'' dijela tetive i rekonstrukcija tetive sa okolnim tkivom, najčešće zdravim dijelom Ahilove tetive. Kompletna ruptura, koja je izraz posljednjeg stadijuma prenaprezanja, liječi se tzv. plastikom tetive uz režnjeve iz gornjeg dijela prekinute tetive.
Određeni rijetki autori predlažu neoperativni tretman koji, u principu, podrazumijeva specijalnu gipsanu imobilizaciju i težu postoperativnu rehabilitaciju u odnosu na operativni tretman.
Za potpunu funkciju stopala, nakon operativnog ili (izuzetno rijetko) neoperativnog liječenja, potreban je adekvatan i uporan rehabilitacioni fizikalni tretman.
|
