Tumorski markeri su molekule koje se u većim koncentracijama nego što je normalno pojavljuju u krvi, mokraći i/ili tkivu bolesnika s određenim vrstama tumora.

Tumorske markere proizvodi tumor ili tijelo domaćina kao odgovor na prisutnost karcinoma ili, moguće, nekog dobroćudnog stanja. Njihovo mjerenje i identifikacija su korisni za dijagnozu, liječenje karcinoma i praćenje terapijskog uspjeha.

Do danas je poznato oko stotinu tumorskih markera. Nažalost, tumorski markeri nemaju specifičnost za organ (osim PSA za prostatu i tireoglobulina za štitnu žlijezdu) i upravo zbog toga se ne koriste za određivanje lokalizacije tumora.

Neće svaki tumor uzrokovati povišenje koncentracije tumorskih markera u krvi. Dakle, potpuno je jasno da se tumorski markeri ne smiju /mogu koristiti kao izolirani pokazatelj u dijagnostici zloćudnih bolesti. Činjenica je da povećana koncentracija markera u krvi, mokraći i likvoru može uputiti na postojanje maligne bolesti.

Svakako da je poznavanje faktora koji utječu na laboratorijske analize tumorskih markera (način uzimanja krvi, laboratorijska metoda dokazivanja, uzimanje nekih lijekova, pušenje itd) važno za interpretaciju nalaza i dobijenih vrijednosti. Ako se uzme u obzir činjenica da se laboratorijske vrijednosti razlikuju od čovjeka do čovjeka i od laboratorije do laboratorije, jasno je da se konačna dijagnoza može postaviti jedino (patohistološkom) analizom tkiva. Ipak, medicinska saznanja i otkrića tumorskih markera, daju veliku nadu u moguće rano otkrivanje raka.

Ukoliko se bude mogla primjenjivati kao „skrining-metoda“, u kombinaciji sa drugim dijagnostičkim procedurama, osobito ultrazvučnim analizama, CT-om i uz pomoć MRI, određeni tumori će biti otkriveni u ranijoj fazi s većim šansama za izlječenje.