Blepharoptosis nije baš rijetka pojava. Ovaj termin koristimo kad hoċemo da kažemo da očni kapak prekriva više rožnjače oka nego je normalno, odnosno kada je otvor između kapaka uži.

Ptoza kapka

Liječenje ptoza podrazumjeva hirurški tretman u svim nabrojanim slučajevima, osim kod miastenije gravis gdje se daju lijekovi.

Piše: Prim dr Amela Karabeg - spec. plastične i rekonstruktivne hirurgije

Blepharoptosis (spušten gornji očni kapak) nije baš rijetka pojava. Ovaj termin koristimo kad hoċemo da kažemo da očni kapak prekriva više rožnjače oka nego je normalno, odnosno kada je otvor između kapaka uži. Normalno gornji kapak prekriva rožnjaču za 1-2 mm.
Ptoza može biti jednostrana ili obostrana, stečena ili urođena. Ptoze koje ne prelaze područje zjenice ne ugrožavaju vid osim pri gledanju nagore, a jača ptoza onemoguċava gledanje. Takve osobe pokušavaju kompenzirati ptozu podizanjem glave. Urođene ptoze mogu potpuno prekrivati oko i takvo oko postaje slabovidno, ako se na vrijeme ne interveniše i omoguċi gledanje. Veċina jednostranih ptoza djeluje kao kozmetički defekt.

Uzroci ptoza

Uzroci ptoza su različiti, ali se u osnovi mogu podijeliti na sljedeċe:
-   Slabost mišiċa podizača kapka, ranije se označavala kao kongenitalna (urodjena) ptoza, nastaje usljed nedovoljnog razvoja ovog mišiċa. Najvažniji znak kod ove ptoze je zaostajanje kapka pri pogledu nadole. Ponekad je sa ovom formom kongenitalne ptoze udružen strabizam (razrokost) , odnosno slabost gornjeg pravog mišiċa, a nekad i refrakcione anomalije npr. kratkovidost.
-   Druge forme miogene ptoze su vezane za neke opšte bolesti mišiċa, i tu spada ptoza kod hronične progresivne vanjske oftalmoplegije, kod mijastenije gravis i kongenitalne fibroze (ožiljavanja) vanjskih očnih mišiċa.
-   Aponeurotična ptoza nastaje u kasnijim godinama života, usljed razvlačenja aponeuroze (fascije) mišića podizača kapka (kao što se guma razvlači na starim gaċama) , na njenom hvatištu za tarzus (hrskavicu kapka). Ona je udružena sa istanjenjem kapka i razvlačenjem kože kapka.
-   Neurogena ptoza nastaje usljed ošteċenja n. oculomotorius-a (trećeg moždanog živca) koji inervira podizač kapka. Ovdje je uključen tzv. Marcus Gunn fenomen kod koga kod otvaranja usta dolazi do otvaranja ptotičnog oka, ponekad do otvaranja oka na suprotnoj strani gdje je ptoza. Kod oštećenja vratnog simpatikusa ptoza nastaje u okviru Hornerovog sindroma (PTOZA, SUŽENA ZJENICA I ‘UVUČENO-UDUBLJENO’ OKO U OČNU DUPLJU)

-   Mehanička ptoza nastaje usljed mehaničkih prepreka zatvaranju oka koji su poremetili normalne odnose među pojedinim strukturama. Tako tumori, ciste ili uvećana suzna žlijezda ali i ožiljci kapaka te neke operacije, kao npr. operacije katarakte i enukleacija oka (vađenje oka) , mogu kao posljedicu ostaviti ptozu.
-   Traumatska ptoza varira u odnosu na lokalizaciju povrede mišića podizača kapka ili mehanizma kapka

Liječenje ptoza

Liječenje ptoza podrazumjeva hirurški tretman u svim nabrojanim slučajevima, osim kod miastenije gravis gdje se daju lijekovi. Cilj operativnog liječenja je da se postigne simetrija očiju.
Ako je sačuvana funkcija levatora (mišića podizača kapka) onda se ide na skraċenje njegove aponeuroze (fascije) , uz potrebni zahvat na tarzusu (hrskavici kapka) , koži i konjunktivi kapka. Ako nije sačuvana funkcija podizača kapka ide se na alternativni pravac kao što je povezivanje kapka sa musculus frontalis (potkožni mišiċ na čelu) obično sa transplantatom fascije sa natkoljenice. Operacija se mora dobro isplanirati da se ne bi uradila nedovoljna ili pretjerana korekcija.
Posebno je važna pravovremena operacija spuštenog kapka kod djece koja onemoguċava razvoj vida i prijeti da tako oko ostane slabovidno.

Zaključak

U zaključku, velika pažnja se mora posvetiti izbjegavanju komplikacija u hirurgiji podizanja spuštenih kapaka, osobito ozbiljnih simptoma rožnjače koji mogu napraviti izuzetno nesretnog pacijenta KOJI ČESTO ZAHTIJEVA NOVU PROCEDURU ZA KOREKCIJU.