Ne smijemo zaboraviti da osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja i važan organ mirisa i glavni organ disanja. i da je funkcija disanja najčešće narušena. Što pacijent ne mora, ali hirurg bi morao da uoči i prezentira pacijentu.
Postupci u estetskoj hirurgiji
Operacija nosa je vrlo zahtjevan zadatak
Većina pacijenata koji se podvrgavaju ovoj estetskoj operaciji jednostavno traži poboljšanje veličine i oblika nosa
Piše: Prof. dr sci prim Reuf Karabeg - specijalista opće i plastično-rekonstruktivne hirurgije
Estetska operacija nosa je jedna od najčešćih i najtežih operativnih procedura u estetskoj hirurgiji. Na mnogo načina simbolizira umjetnost, nauku i praksu discipline: shvatanje psiho-esteskog statusa pacijenta, modifikacija operativnog zahvata u skladu sa individualnom situacijom i poboljšanje nosne i respiratorne funkcije.
Postoji mnogo razloga za tvrdnju da je ova operacija jedna od najtežih za hirurga, ne za pacijenta. Operaciju je teško razumjeti pošto se praktično radi ''na slijepo'' jer nema vanjskih rezova. Uspjeh često ovisi od taktilnog i emocionalnog osjeta hirurga. Podrazumijeva trodimenzionalni koncept. Kompleksnost se sastoji u tome što je često, ponekad i nemoguće predvidjeti krajnji rezultat.
Većina pacijenata koji zahtijevaju estetsku operaciju nosa jednostavno traži poboljšanje veličine i oblika nosa. Najčešće, pacijent zahtijeva smanjenje veličine, djelimično ili kompletnog nosa.
Važan organ
Ne smijemo zaboraviti da osim važne estetske i dominantno personalne karakteristike, nos predstavlja i važan organ mirisa i glavni organ disanja. i da je funkcija disanja najčešće narušena. Što pacijent ne mora, ali hirurg bi morao da uoči i prezentira pacijentu. Rezultat je uobičajeno operacija iz estetskih ali i funkcionalnih razloga (operacija nosnog septuma). Najčešće se mora, radi boljeg disanja, uraditi operacija nosne pregrade. Preciznije rečeno, nosna pregrada se mora vratiti u sredinu nosa, da bi pacijent mogao disati na obje nosnice. Iskreno govoreći, pacijent najčešće navodi funkcionalni razlog, dakle otežano disanje, ali je želja za boljim estetskim rezultatom duboko inkorporirana u (pod) svijest pacijenta.
Jasno je da hirurg mora preoperativno obratiti pažnju na anatomsku evaluaciju ali se psihološka smatra važnijom. Ponekad je potrebno i psihijatrijsko mišljenj. Očigledno je za uspjeh operativnog zahvata od najvećega značaja pravilan odabir pacijenata. Svakako je odbijanje prihvatanja pacijenta za operativni zahvat neugodno i teško iskustvo. Bolje je imati pacijenta privremeno nezadovoljnim zbog odbijanja operativnog zahvata nego trajno nezadovoljnog ''lošim operativnim'' rezultatom (sa pacijentovog aspekta).
Dva su, uglavnom razloga ovakvoj situaciji:
Nerealno očekivanje od operativnog zahvata i nemogućnost prihvatanja vrlo korektnog rezultata kao zadovoljavajući.
Operacija se radi, obično, u opštoj anesteziji, rjeđe u kombinaciji analgosedacije i lokalne anestezije.
Bitna je informiranost Kako pacijent vidi sebe, doživljava vlastiti imidž, fascinantno je područje. Pacijent i njegova rodbina su mnogo zahtjevniji danas i uopšte bolje informirani nego ikad ranije. Mnoge od informacija su pogrešno shvaćene i pacijent može biti pod lažnom impresijom. Stoga, prave informacije mora dobiti od hirurga.
Bez ožiljaka
Tamponada nosa traje 5-7 dana, zavisno radi li se i nosna devijacija (ispravljanje krive nosne pregrade i konsekutivno dobijanja boljega disanja).
Gips ili druga vrsta imobilizacije na nosu se ima 7 -12 dana. Vanjskih ožiuljaka nema, rijetko samo 5 mm na spoju sa gornjom usnom ali je isti praktično nevidljiv.
Operacija uobičajeno traje 60-90 minuta.
Bolničko liječenje nije neophodno. Četiri sata nakon operativnog zahvata pacijentu je dozvoljeno da ide kući ali, po želji, može ostati 24 h ili duže.
Obično se konci ne skidaju nego se sami resorbuju. Izuzetak je skidanje par konaca na bazi nosa ako se koristi tzv. otvorena tehnika.
Povratak na posao, zavisno od vrste operativnog zahvata, se očekuje nakon 10-14 dana.
Pacijentovo zadovoljstvo je uobičajena konsekvenca operativnog zahvata. Česta je situacija da je pacijent zadovoljniji rezultatom nego što je hirurg. Razlog tomu leži u činjenici da se, rijetko, za vrijeme cijeljenja u postoperativnom periodu, iz više mogućih razlog, izuzetan rezultat ocijenjen nakon, recimo, 1 mjesec, može pretvoriti u dobar ili vrlo dobar. Određeni broj pacijenta zahtijeva dodatni operativni zahvat, najčešće minorni u lokalnoj anesteziji, i isti se stoga mora smatrati nastavkom liječenja a ne komplikacijom. To se, naravno, preoperativno objasni pacijentu koji tu činjenicu uglavnom shvati i prihvati.