Sinovijalne burze su manje ili veće vrećice smještene uz pojedine zglobove. Nalazimo ih i između pojedinih mišića i njihovih tetiva, potom na mjestima gdje mišići i tetive dolaze u dodir s tvrdom podlogom, najčešće kostima.
Osnovna uloga tih sluznih vreća je da uklanjaju trenje između tetiva ili mišića i njihove podloge. Neke od njih komuniciraju sa zglobnom šupljinom.

Otok i bol koji ograničavaju pokrete

Hirurško liječenje indicirano je kada nakon provedenog adekvatnog neoperativnog liječenja nije postignut uspjeh

Piše: Prof. dr sci prim Reuf Karabeg - specijalista opće i plastično-rekonstruktivne hirurgije

Sinovijalne burze su manje ili veće vrećice smještene uz pojedine zglobove. Nalazimo ih i između pojedinih mišića i njihovih tetiva, potom na mjestima gdje mišići i tetive dolaze u dodir s tvrdom podlogom, najčešće kostima.
Osnovna uloga tih sluznih vreća je da uklanjaju trenje između tetiva ili mišića i njihove podloge. Neke od njih komuniciraju sa zglobnom šupljinom.

Ponavljane povrede

Izravna jednokratna trauma dovodi do krvarenja u šupljini sluzne vreće i razvija se klinička slika akutne upale. Ponavljane traume, npr. stalno pojačano trljanje tetive iznad burze ili stalni pritisak obućom ili sportskom opremom dovode do hroničnih upalnih promjena.
Akutni i hronični burzitisi mogu biti inficirani i tada se razvija klinička slika septičnog burzitisa.
U tijelu čovjeka ima oko 150 sluznih vreća i svaka može postati simptomatska. Ipak, najčešće postaju simptomatske u zglobovima ramena, lakta, ručnog zgloba, kuka, koljena i skočnog zgloba.
Primjerice, u području ramena postoji osam sluznih vreća, a samo je, tzv. subakromijalna od većeg kliničkog značenja. U području lakta od praktičnog kliničkog značenja je burza olekrani, u području ručnog zgloba gangliom ili higrom, itd.
Pri traženju uzroka bola osobito kod sportaša rijetko se misli na burze iako zbog njihovih ozljeda mogu značajno biti umanjene sportske sposobnosti.

Otok i bol s ograničenjem pokreta karakteristike su akutnog burzitisa.
Vodeći simptom hroničnog burzitisa jeste tupa bol u području burze koja se pojavljuje pri određenim pokretima zgloba.
Svakako da klinička slika najviše zavisi od lokalizacije burzitisa. Primjera radi, hronični burzitis lakta ne uzrokuje bol, a bolesnik se, osim na oteklinu u području lakta, žali i na otežano pregibanje lakta preko 90 stepeni.

Uz kliničku, potrebna je i radiološka dijagnostika. RTG snimak i ultrazvučni pregled su najčešće dostatni za dijagnostiku. Ponekad, mada rijetko, potrebna je artroskopija ili magnetna rezonanca (MRI).
Liječenje može biti konzervativno (neoperativno) i operativno. Neoperativno liječenje je metoda izbora, a podrazumijeva odmor, izbjegavanje pokreta koji uzrokuju bol, primjenu nesteroidnih protuupalnih lijekova, aspiraciju sadržaja iz burze uz kompresivne zavoje i si.

Odstranjivanje burze

U hroničnih slučajeva može se ubrizgati određena količina vodotopljivih kortikosteroida u šupljinu sluzne vreće. Sama aspiracija sigurno dovodi do recidiva - ponovnog javljanja.
Osnova fizikalne terapije kod burzitisa jesu vježbe istezanja u cilju povećanja fleksibilnosti mišića i smanjenja pritiska na burzu te postizanje bezbolnih pokreta.
Hirurško liječenje indicirano je kada nakon provedenog adekvatnog neoperativnog liječenja nije postignut uspjeh. Sastoji se od odstranjivanja burze, ali i uzroka koji je doveo do njenog nastanka: npr. resekcija tubera petne kosti, osteofita na lakatnoj kosti...

Brzo i uspješno liječenje

U zaključku naglašavamo da sinovijalne vreće čine sastavni dio sistema kost-tetiva-zglob. Kod sportaša su osobito podložne oštećenjima i povredama. Najvažnije je pomisliti na mogućnost postojanja akutnog ili hroničnog burzitisa, jer je današnjim poznavanjem uzroka, liječenja i prevencije nastanka ovog oboljenja omogućeno brzo i uspješno izlječenje.